UPOZORENJE: Dihidrogen monoksid ubija stotine tisuća ljudi svake godine!
Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo, a ubija stotine tisuća ljudi svake godine.
Dihidrogen monoksid:
- Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta
- Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti
- U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu
- Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva
Kako DHMO uništava naš okoliš?
- Uzrokuje eroziju tla
- Glavna je komponenta kiselih kiša
- Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život
- Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno
Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
- u nuklearnim elektranama
- na GMO plantažama
- kao protupožarno sredstvo
- za čišćenje industrijskih pogona
- kao otapalo za druge kemikalije
- za hlađenje industrijskih postrojenja
Mislite li da pretjerujemo? Ne, a pročitajte i zašto.
Činjenice:
- Dihidrogen monoksid (doslovno, "dvovodik jednokisik") je drugo ime za H20, običnu vodu.
- Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja.
- Udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti.
- Postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti.
- Od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći.
- Voda u čvrstom stanju je — led. A dulje izlaganje većim količinama leda može dovesti do ozeblina.
- Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama.
- Kisele kiše, kao i obične kiše, su uglavnom voda.
- Voda provodi struju i ulaskom u električke uređaje uzrokuje kratke spojeve.
- Hrđanje je oksidacija željeza u prisustvu vode.
- Voda se naširoko koristi u industriji, jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, navodnjavanje i gašenje požara.
Ovaj opis je činjenično točan, ali namjerno smišljen da iskrivi stvarno stanje stvari.
Evo nekih trikova koje možete koristiti da iskrivite realnu sliku o nekoj temi, bez iznošenja neistina:
- Informacije prikažite jednostrano. Voda zaista jest opasna, ali je ujedno i jako korisna. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik itd.
- Koristite nepoznate izraze, poput "dihidrogen monoksid" umjesto "voda". Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
- Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "kisele kiše", "nuklearne elektrane", "otapalo", "povraćanje". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
- Koristite zavaravajuće ilustracije. To je još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primjeti da smo izjavili išta neistinito.
- Nemojte navoditi količine. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
- Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Voda može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
- Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
- Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.
I u čemu je poanta ove priče?
Svrha priče o dihidrogen monoksidu nije da vas bezrazložno plaši, nego da ilustrira kako možemo krivo protumačiti činjenice ako su nam predstavljene pristrano ili van konteksta. Takav pristup ćete vidjeti u reklamama i u aktivističkim brošurama, ali i u običnim novinskim člancima i televizijskim emisijama, bez obzira da li autori bili toga svjesni ili nisu. Činjenica je da ljudi poklanjaju više pažnje pričama koje zvuče strašno ili senzacionalistički i uvijek će se netko naći da tu činjenicu iskoristi.
Kad sljedeći put naletite na slične tvrdnje, zastanite i zapitajte se: da li je moguće da je ta informacija prezentirana pristrano? Je li moguće da osoba koja me želi uvjeriti u nešto računa da ću reagirati emotivno i na prvu loptu? To što nešto zvuči strašno nije dovoljan razlog da budem prestrašen. Obično je tek malo surfanja po Webu dovoljno da razaberem što je utemeljeno, a što ostaje sumnjivo.
