“Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom.
Gdje žive najljepše žene a natalitet opada.
Gdje nezaposleni najviše rade. Gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gdje vlakovi kasne po redu vožnje.
Gdje svi igaju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci.
Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme.
Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati.
Gdje je zdravstveno besplatno, a liječenje skupo.
Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.
Gdje se ratovi nikada ne završavaju.
Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikada nisu radili.
Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
Gdje pametne zbog nerazumjevanja proglašavaju ludima, a lude sposobnima.
Gdje nepismeni pišu povijest.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gdje se živi od budućnosti jer na sadašnjost nemamo pravo.
Gdje se svatko svakom smješka, a nitko nikome ne želi dobro.
Gdje sudski postupci traju duže od života.
Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako se što više nazaduje.
Gdje normalni nisu potrebni, i zapošljavaju se podobni a ne sposobni.
Ima na Blakanu jedna zemlja u kojoj poštenjem, iskrenošću i marljivošću nikad nećeš stići do željenog cilja…”
http://www.msmt.info/americki-novinar-o-jednoj-od-zemalja-na-brdovitom-balkanu/798
