Demokracija na velikogorički način ili kako su ugašene Čičke novosti
Prilikom održavanja redovite godišnje skupštine DVD Novo Čiče više od stotinu
ljudi su bili svjedoci skandalozne izjave predstavnika Grada Velike Gorice Zlatka Mihanića
kako mediji u Velikoj Gorici trebaju malo paziti što pišu. Izjavi je prethodio govor glavnog
urednika Čičkih novosti u kojem je obavijestio sugrađane zašto više nema njihovih novina.
Iz priče koja slijedi, može se iščitati cijela priča o slobodi medija i nezavisnom novinarstvu
u Velikoj Gorici. Priča o Čičkim novostima priča je o stanju demokracije i slobode govora
u našem gradu, stoga je vrijedi pažljivo pročitati. Čičke novosti malo su glasilo pet mjesnih
odbora nekadašnje mjesne zajednice sa Novim Čičem na čelu. Novine su izlazile u nakladi od
600 do 1500 primjeraka, koji su se dijelili u Novom Čiču te u dućanima i lokalima okolnih
mjesta. Cilj lista bio je na transparentan način informirati sugrađane o radu mjesnih odbora
i udruga iz kraja, aktualizirati probleme koje muče građane kraja te informirati o riješavanju
istih. Novine su ujedno bilježile i povijest kraja, obzirom da se obvezni primjerci pohranjuju
na trajno čuvanje u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu i svima su javno dostupni.
Novine su izlazile dva puta godišnje.
Prema usmenom dogovoru Gradonačelnika i glavnog urednika Čičkih novosti jedan
broj godišnje financira Grad/Gradonačelnik, a drugi sponzori (obrtnci) iz kraja. Taj dogovor
je važio neovisno o promjeni vlasti i gradonačelnika u Gradu Velikoj Gorici ili urednika
Čičkih novosti posljednjih desetak godina. Sve do nedavno. Nakon izdanog broja o trošku
sponzora, izdan je broj koji je po dogovoru trebao platiti Grad, međutim troškovi izlaska tog
broja nikada nisu u potpunosti plaćeni. To je dovelo do toga da novine do daljnjega nisu u
mogućnosti izlaziti, tj. do daljnjega su ugašene. Posljednji izdani broj Čičkih novosti javno je
izrazio neslaganje građana i udruga iz kraja sa projektom planirane termoelektrane, famozni
BE-TO Velika Gorica, koji se trebao graditi na ulazu u Novo Čiče. Je li to, između ostaloga,
razlog gašenja Čičkih novosti, može se zaključiti iz riječi predstavnika Grada javno izrečenih
za govornicom pred stotinjak ljudi na godišnjoj skupštini DVD Novo Čiče.
Tom prilikom je izjavljeno kako možemo vjerovati što hoćemo, jesu li novine
ugašene zbog protivljenja termoelektrani ili ne, kako je sve to, i govor glavnog urednika
Čičkih novosti i njegova politika. Nakon toga je uslijedila primjedba kako je glavni urednik
Čičkih novosti ujedno i suradnik Glasnika Turopolja te bi ti mediji trebali malo pripaziti što
objavljuju. Što smo li to tako pogrešno objavili u Čičkim novostima? Vratimo li se na prve
godine mandata trenutne gradske vlasti, obilježili su ih dobra suradnja gradonačelnika sa
MO Novo Čiče, pokretačem Čičkih novosti. Radovi i investicije u Novom Čiču su se samo
nizali. Uređivali su se godinama neuređivani drvoredi, popravljale prometnice, postavljali
ležeći policajci na raskrižju, rješavala odvodnja u centru, gradila nova škola, sadilo cvijeće po
naselju, uređivalo jezero Ježevo.... Novine su uredno bilježile sva ta događanja u mjestu te je
gradskoj vlasti odgovarala pozitivna promocija.
Međutim od tada su neki od projekata u Novom Čiču počeli zapinjati. Javili su se
problemi s rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa na Ježevom jezeru, gradnja škole nije
išla željenim tempom, obećana sanacija krovišta vatrogasnog doma zapadala je iz jednog u
drugi problem, kanalizacije nije bilo skoro na vidiku... Kao i svim prethodnim pozitivnim
događajima, novine su izvještavale i novonastalim situacijama. Međutim time je nestalo
pozitivne propagande za gradsku vlast na čelu s gradonačelnikom i otvorio se prostor za
postavljanje (neugodnih) pitanja. I tada su počeli prvi problemi, a koji su eskalirali pokušajem
nametanja termoelektrane na ulazu u Novo Čiče. Nakon što se sudionici protivljenja i
uredništvo novina nisu dali „urazumiti“ po navedenom pitanju, izgubljena je komunikacija s
Gradom Velika Gorica. Nakon brojnih upornih upita o sudbini Čičkih novosti dobiven je tek
šturi dopis u kojem se tumači kako Grad ne može podmiriti dugovanje jer izvođači radova na
Čičkim novostima nisu odabrani javnim natječajem. Riječ je o trošku od maksimalno tisuću
petsto kuna grafičke pripreme (Glasnik Turopolja) te pet do deset tisuća kuna tiska (Grafika
Hrašće), ovisno o nakladi.
Postavlja se pitanje kako je unazad deset godina bilo moguće podmiriti te račune,
a sada odjednom nije? Je li su li prethodna plaćanja Grada bila ilegalna? Naravno da nisu.
Novine su se plaćale iz iznosa koje gradonačelnik samostalno ili Grad mogu odobriti za
trošenje bez potrebe javnog natječaja, a koji za više redova veličine nadmašuju trošak
izdavanja Čičkih novosti. Svaka odluka o plaćanju bila je javna i transparentno objavljena u
službenom Glasniku Grada. Iznos se redovito isplaćivao dok je trajala pozitivna promocija.
Kada je nje nestalo, nestalo je i gradskog novca za Čičke novosti. A i kada bi se isplatio
dug za Čičke novosti, isplatio bi se još jedan nepoželjni medij u Velikoj Gorici, Glasnik
Turopolja. Istovremeno se troše stotine tisuća na promociju rada Grada i gradonačelnika u
(poželjnim) medijima.
Što se može iščitati iz cijele ove priče? Možda da smo trebali biti pametniji i nastaviti
pisati hvalospjeve gradskoj vlasti? Izlazili bi vjerojatno i danas to ovog članka ne bi bilo.
Ili je možda valjaniji zaključak da u našem gradu nedostaje slobode govora kao jednog od
osnovnih demokratskih načela. Svojom izjavom službeni predstavnik Grada javno je objavio
da je Grad taj koji velikogoričkim medijima daje mrkve i batine, ovisno o tome što pišu. Tako
se mogu dobiti sredstva za redovito izlaženje, ali i uskratiti ista uz besmislena opravdanja. Ili
u slučaju nekih drugih nepoželjnih listova čak i zaraditi sudske tužbe. Smijemo li uopće pisati
o manjkavostima, lošim projektima ili neslaganjima s gradskom vlasti? „Mudri“ bi rekli da to
nije pametno, zamjerati se onima na vlasti. Ali ne pripada li takvo ponašanje nekim drugim
državama i sistemima, nekim prošlim vremenima?
Zar u 21. stoljeću, u sedmom po veličinu gradu u Hrvatskoj, jedno selo ne može imati
novine koje, između ostalog ponekad izražavaju i neslaganje s radom gradske uprave i ne
pružaju joj pozitivnu promociju bez postavljanja ikakvih neugodnih pitanja? Očito je da ne
mogu. Na primjeru Čičkih novosti možemo zaključiti da u našem Gradu postoje „nepoželjni
elementi“ koje treba ukloniti kako ne bi slobodno pričali što misle i kakvo je njihovo viđenje
situacije. Tu uistinu predstavlja sumrak demokracije i svih vrijednosti za koje smo se borili
stvarajući ovu državu i težeći zapadnom društvu. Osim što je nedemokratsko i nečovječno,
postavlja se pitanje ima li tu i možda pokoji protuzakoniti element za koji bi odgovorni trebali
položiti račune. No to ćemo prepustiti nadležnim zakonskim tijelima i onoj poznatoj „Neka
institucije rade svoj posao“. Ono što je možda i najstrašnije je da se takvo što događa na
razini malog sela sa nešto više od tisuću stanovnika. To nam govori koliko je dubok, jak,
ukorijenjen i sveprisutan problem koji imamo u našem Gradu, što nas vodi do neizbježnog
pitanja na kraju ove priče. Ako se tako obračunava s malim seoskim listom, kako li se tek
obračunava s većim grešnicima?
Marko Šimac
Glavni urednik Čičkih novosti
-
Ak moderatori misliju da ovo ne spada sim nek ju premeste drugde, ak autor misli da to ne spada na forum bumo pobrisali.
