Koliko netrpeljivosti, laži i uvreda u jednome postu. Bravo tromblone!
(kruno, ja i sad svakodnevno pijem kavu s ljudima dobre volje baš kao da nikad nisam i nikad neću biti na nikakvoj javnoj funkciji, ali posve svjestan i odgovoran što jesam na nekima)
To je prava javna rasprava o meritumu stvari?
Baš zato što se služite takvim ogavnim insinuacijama poput one u zadnjoj rečenici (e, sram vas bilo!) nemam ama baš nikakvu obvezu odgovarati na tako sročene 'upite'. Sebe predstavljati kao 'zastupnika javnosti' a u svakome postu pljuvati onoga od kojega tražite da vam uljuđeno odgovara (čemu kad ste vi svoj stav o meni već 'naučili napamet''?), teško je licemjerje i prodaja partijske 'boze'.
Ne samo da ni ja ni moje kolege nismo 2005. godine ustanovili sustav plaćanja rada u stručnim povjerenstvima gradske uprave nego sam baš ja u više navrata tražio da se on promijeni tako da oni koji svoju plaću primaju iz gradskoga proračuna na tu naknadu nemaju pravo. Zašto se to nije poslušalo? Pretpostavljam zbog toga jer se u tome slučaju nikome nije mogla nametnuti obveza rada u tim povjerenstvima (o predanosti u radu nekih ljudi u gradskoj upravi dalo bi se nadugo i naširoko) osobito u vrijeme izvan radnoga vremena (jer je rad povjerenstava vrlo često nužno uskladiti i s profesionalnim obvezama vanjskih članova) ali neću dalje spekulirati. Svatko odgovara za svoje postupke.
Svi moji prihodi uredno su prijavljeni, na njih su plaćeni i porez i prirez, nisu bili uopće toliki koliko insinuirate, jedan mjesec su bili viši a drugi niži, ovisno o obvezama a zamjenici gradonačelnika ne samo da su imali dužnost raditi u povjerenstvima datu od gradonačelnika nego su mnoga morali i voditi jer njihov rad proistječe uglavnom iz zakonima propisanih procedura). Ne raspolažem financijskom dokumentacijom iz toga vremena i ne mogu kategorički tvrditi ama baš ništa o konkretnim iznosima po mjesecima ali se sva dokumentacija nalazi u službama gradske uprave. Pokušajte tražiti od gradonačelnika da vam je dostavi ako ste baš toliko zainteresirani. On je jedini ovlašten da njome raspolaže.
Bio sam na raspolaganju baš za sve što je trebalo raditi na izvršnoj razini (i nikad nisam odbio ni jednu zamolbu, nalog ili odluku gradonačelnika i poglavarstva u tome smislu) i u skladu s ovlaštenjima koja mi je odredio gradonačelnik Picula i u podne i u ponoć. Bio sam na dispoziciji svim građanima koji su mi se god obraćali i nastojao riješiti probleme, otvoriti dijalog, povezivati one koji mogu pomoći. Kod mene se nikada nije trebalo najavljivati, moglo se ravno na vrata. Nije bilo ni petka ni svetka, ni večeri ni noći kad god je trebalo. Imao sam potporu svoje obitelji pa je to bilo tako moguće. Kako je kod drugih - ne znam iz prve ruke. Ono što čujem, kazuje da su neki nedostupni, da se ne odazivaju, da drugačije shvaćaju i odrađuju svoj posao. Vidi se to već i po učinku ove administracije.
Što se pak tiče moga učinka na mjestu zamjenika gradonačelnika ali i zastupnika - ja sam zadnji koji bi o tome trebao govoriti. O tome najmeritornije sudi javnost; birači to procjenjuju kad god im se pruži prilika i zahvalan sam im što su taj moj učinak kako u gradskoj upravi, stranci i u Hrvatskome saboru do sada već više puta honorirali svojom naklonošću (naravno, ne i vašom i baš sam sretan zbog toga).
Bit će prilike da to učine i u budućnosti, kad god se budem nadmetao na nekim izborima.
No, satisfakcija mi je već i to što mi svakodnevno prilaze ne samo oni s kojima sam surađivao ili surađujem ili ih poznajem (jer oni znaju mnogo više) nego i meni potpuno nepoznati građani koji podržavaju moj politički rad i koji otvoreno komentiraju kako postojeće prilike tako i ono što oni misle da bi trebalo uraditi. U ovih šest godina, koliko se profesionalno bavim politikom, među tisućama ljudi koje sam sreo (kad izuzmem, naravno, svoje političke konkurente) ogromna većina je imala potrebu da mi iskaže svoju potporu i da me potakne na još predaniji rad. Nisu morali ali to čine redovito. I hvala im.
Zato od svega srca i bez zadrške radim ovaj posao, svjestan da katkad i griješim ali sam potpuno spreman poslušati svaku dobronamjernu kritiku, prijedlog i inicijativu, makar dolazile i od otvorenih političkih oponenata. Svjestan također da postoji i nemali broj ljudi koji imaju svoje favorite, svoje političke ideje i svoj pogled na politiku i javno dobro, posve različit od mojega.
Priča o mom obrazovanju i iskustvima nešto je o čemu možete samo formalno suditi jer o tome ne znate gotovo ništa osim formalnih podataka. Da točno je: nisam diplomirao ono što sam studirao. Točno je i to da sam (zahvaljujući brojnim dodijeljenim razlikama koje su se dogodile u programu studija) vjerojatno položio više ispita nego ijedan student u povijesti fakulteta (barem 40% više nego oni koji su, recimo, na vrijeme diplomirali iz moje generacije). Po tome sam mogao odavno već i diplomirati i magistrirati a nakon brojnih objavljenih radova, članaka i više autorskih studija i knjiga (beletristiku tu naravno isključujem), ova nova knjiga s područja historiografske publicistike koju sam napisao i nedavno objavio (a o njoj su na svih dosadašnjih sedam predstavljanja u Hrvatskoj i inozemstvu govorili najugledniji stručnjaci, sveučilišni profesori; komentiraju je vrlo povoljno i akademici, autoriteti s toga područja) sudom mnogih nadilazi po svojoj elaboraciji teza, ozbiljnosti, sistematičnosti, znanstvenome aparatu i ostalim važnim kriterijima i mnoge doktorate.
Ali nisam. I ta mi se činjenica, s kojom se moram nositi, uzima za veliko zlo. Velikim dijelom s pravom. No, proglašava me se 'najneobrazovanijim zastupnikom', navodi se moja formalna završena naobrazba kao ključni argument diskvalifikacije (a uvredljivo je to zapravo smatrati uvredom). I što ja tu mogu? Za to sam ja odgovoran i podnosim tu vrstu odgovornosti. A kakvu vi odgovornost nosite pljujući me?
I naposlijetku: čega bismo se to HNS i ja imali bojati? Ama baš ničega. Ili gotovo ničega jer se savjesni političari ne boje nikakvih izazova ali se uvijek pribojavaju hoće li imati prilike i vremena ostvariti ono za što se zalažu i što smatraju dobrim i korisnim za zajednicu.
A možda se vi i oni koji se služe vašim metodama boje nas? Možda, ne znam. Da to nije tako vjerojatno ne bismo toliko privlačili vašu pozornost, bijes, uvrede i napade.
Al znam da vam silno smetamo. E to je dobro.
Jer da nije tako, bili bismo jako zabrinuti.
Pozdrav,
Goran BR
