Svih ovih godina , a ne samo dana, u vremenu koje je prošlo od rata do danas ponavljam sebi jedno te isto pitanje, Kaj se to dogodilo s Hrvatskom? Kaj se to dogodilo narodu koji je uvijek bio radišan, koji je imao svoje tvornice, pogone, građevinska poduzeća, vrijedne poljoprivrednike, banke, industriju nafte ……………..
Kako se moglo dogoditi da je sve to kaj smo godinama stvarali nestalo?
Zar smo se toliko promijenili ,izgubili sjećanja, pamet da se nitko toga ne sjeća? Nakon rata , preko noći dogodila se neka nova, današnja Hrvatska,u kojoj se svi osjećamo kao stranci ili se to samo ja tako osjećam?
Zar nitko ne zna kuda su nestala sva ta materijalna i ostala dobra koja smo kao narod stvarali, doduše u komunističkom sistemu. Ali smo stvarali.
Da imali smo i dugove koje smo morali platiti, a plaćamo ih i danas. Na koji su se način samo prodala sva ta poduzeća , građevinske firme ,industrija nafte, banke, i sve ono što je godinama hranilo sva ta usta naroda koji se Hrvatima zovu. Sve se prodalo, znači da je vrijedilo, a ako se nešto zaradi tada se to negdje mora vidjeti?
Mi vidimo samo pustoš i dugove! I nitko ne zna (ili si to samo ja tako mislim) tko je to prodao, gdje su zarađeni novci,nova materijalna dobra, gdje su i tko su te odgovorne osobe,skupine ili ne znam tko.
Ne vjerujem da se to ne zna. Više sam nego siguran da se to zna, ali se ne želi ništa poduzeti nego se ostavlja sve na leđima ovog jadnog naroda, da sve to strpljivo vraća pa i pod cijenu zadnje kore kruha.
Političari za sve to imaju uvijek jako dobro argumentirane odgovore i teze, samo nemaju odgovora na to , kako su se bezobrazno i besramno za sebe pobrinuli?
Uništili su zemlju, podcijenili nas kao naciju sa svojim dodvoravanjima,prikazujući sve to kao našu volju.
Sada kad je sve dovedeno do samog dna. I još imaju obraza govoriti i predlagati kaj moramo sve otrpjeti. A dok su sve to blago rastakali, nisu trebali nikoga pitati.
Sada su problem seljaci i poticaji.
Pa selo je stoljećima živjelo bez poticaja, oralo radilo i sadilo, bralo se žito i hranila zemlja. Pašnjacima su šetale i pasle krave, svinje, ovce,jednom riječi blago, mlijeko se sabiralo za mljekarsku industriju………………
Nije bilo ,da tako kažem prekrasno,ali se radilo i stvaralo. Da zaboravio sam, nije se baš sve uvozilo izvana, išli smo mi sami u šoping u druge zemlje, po ono čega je ovdje bilo samo za odabrane.
Gle čuda! I danas u ovoj Hrvatskoj opet ima svega, ali samo za odabrane. I poticaji su izgleda ,samo za odabrane, meni se čini za bez zemljaše?
Javna je tajna, prijaviš da obrađuješ zemlju od svih susjeda, digneš poticaje,a sjetvu se ne obavi.
Onaj seljak koji zaista sije i radi, ne može dobiti poticaje jer nema „kuma“ da mu to sredi. Kako inače objasniti toliko zanimanje za poticaje i poljoprivredu,a ona je u banani.
A banane,koliko znamo ,ne rastu u Hrvatskoj.
