kako dolazi božić odlučila sam s vama podijelit priču o vilama i vilenjacima koju mi je ispričao moj deda.
ako netko ima sličnu priču neka se javi,bilo bi mi drago.
.....nekad davno....vilie su obitavale u črnoslavu.črnoslav ili črnodol je dolina omeđena sa svih strana gustom hrastovom šumom. ima tamo debla velikih da ih niti osam ljudi ne može opasati.sredinu doline je presjecao izvor.već od ranog proljeća ,pa sve dok ne padne snijeg tamo su ljudi vodili konje i krave na ispašu .
konje su čuvali pastiri(djeca,momci od nepunih deset godina ,u torbi im bila čuturica s vinom i komadić suhog sira;što bi im majka dala)
moj deda je bio jedan od tih pastira i puno puta je vidio vile i vilenjake.
vila je bilo dvanest.
bile su vitke i visoke;a struk tanan ko u vrbe...u cijelom kraju nisi mogo vidjet takvih ljepotica među ženskom čeljadi.imale su krila ,ispletena od najfinihih srebrnih niti.haljine su im bile bijele kao snijeg.
glavna vila zvala se dora.
kosa joj je bila riđa,rudlava,dugaaaaaa,a oči nebesko plave
u kosi joj vijenac od ivančica.
(nemoram napomenuti da su sve vile imale duge kose i vijenac od poljskog cvijeća ispleten).
umivale su se na izvoru,plesale,a kad bi im plesa bilo dosta zajahale bi konje i jurile nebom na njima.
ujutro bi konji bili mokri od jurnjave,grive im spletene u pletenice,okićene cvijećem,posuti nekim srebrnim prahom što se svjetluca.
-----------------------------------------
deda mi je znao govoriti da su vile donosile blagoslov tom kraju.
konji su bili zdravi; a kravi bi davale puno mlijeka.
svako ljeto bilo je puno novih ždrijebadi( cujzeka ) i malih muceka.
vile su znale pomagti izgubljenoj djeci,tako su spasile malu guščaricu janu koja je izgubila svojeg gusana Perinu i krenula za njim u šiprag,pa u šumu...vratile su dijete domu a s njom i gusana perinu.
nakrcale su džepove jani orasima,i sitnim jabukama.
vile su znale spašavati i pijance.
odnesle bi pijanca blizu njegovom domu i cijelu noć ga grijale,da se ne smrzne.
ujutro bi ga neko od ukućana ,našao u grabi,kako spava ,blizu kuće.....a uokolo po travi se sve svjetlucalo od vilinskog praha.
----------------deda je pričao i o vilenjau bartolu
bio je malen ko lakat,ali žilav i jak.
imao je dugu sjedu bradu,bistre plave oči koje su vidjele kroz noć.
uvijek je bio odjeven u zeleno odijelo.s crvenim čizmicama i crvenom kapicom.
njegov pas zvao se pucko.i bio je jako krvoločan,koga on ulovi,ne ispušta iz svojih zuba,koji su bili jači nego gvožđe.
vilenjak bartol je tražio lovokradice pomoću vjetra.
vjetar bi nosio miris po šumi,a pucko bi nanjušio onda lagano lovokradicu.
u davna vremena nije se smjelo uvijek koviti divljač.
bilo je svega tri dana u godini kada je lov bio dozvoljen. u ostale dana se divljač nije smjelo loviti.
kada bi pucko nanjušio lovokradicu koji sprema zamku za
divljač,ščepao bi ga svojim jakim zubima i rastrgo bi mu odjeću.
vilenjak bartol bi ga hitro svezao za drvo , i to s dlakama od svoje brade,koje su bile jače i čvršće od kovanih veriga.
lovokradicu bi ujutro našli seljani ili ponekad za tri dana...i bio bi osramoćen.
onaj tko bi ubio srnu ili lane.....vilenjak bartol bi pretvorio
istog trena u divlju svinju,tvora il štakora.
-----------------------------
deda mi je pričao još i o divjem lovu...to je kad čopor cucki jako laje na polju,a niko nikad te cucke nije vidio.
ali od njihovog laveža je sve obuzimao strah.
----------------------------------------------
pričao je o vatrenim kuglama. a jednom sam i sam doživjela vatrenu kuglu....bila je ogromna,užarena lopta koja je skakutala odbijala se o zemlju i letjela visoko iznad šume,pa opet nestala.......i tako plesala cijelu noć
e,da ispričao mi je kakao se jedan,jaki muž, stasit čovjek iz njegovog sela po noći vračao s konjima i kolima sa sajma iz zagreba.i zaustavila ga je neka žena.ljubazno ju je poveo .
šutjeli su komadić puta. a kad ju je krišom pogledao,sa strane ...više nije bila to žena,nego kostur.jeza ga je uhvatila.
pitao ju je kamo ideš ženo. a ona je rekla vozi me,i nigdje nestaj....on je smišljao kako da se je otarasi,pa je još jače potjerao konje i na jednoj čistini,naglo zakrenuo,i ženu kostur se nagnula,a on je zgrabi i i stade gurati s kola.borili su se tako,žena ga je grebala po licu,rukama...kola su jurila kroz noć,borili su se i jedva ju je uspio čovjek zbaciti s kola.
više nikada se nije vračao po noći sa sajma.
-----------------------------------------------------------------
deda je pričao i o ognju...drčeći ogenj...oganj bi se pojavio po noći,u polju,i trčao bi...ali se nikad ništa od njega nije zapalilo.kako bi došo ogenj,tako bi i nestao.
