Razlozi ove naše gospodarske situacije

[BobRock]

Za sve koji misle da nam je ovaj novi kapitalizam stvorio ovu lošu gospodarstvenu situaciju nek si pročita sljedeći članak:

I poslije socijalizma - socijalizam

"Kako je moguće da u zemlji s možda najvećim državnim sektorom (uz Mađarsku i Sloveniju) u tranzicijskoj srednjoj i istočnoj Europi vlada uvjerenje da je za sve kriva privatizacija? Kako je moguće da je u zemlji s najgorom i najtežom poslovnom regulacijom među tranzicijskim zemljama srednje Europe veliki dio javnosti uvjeren da je naše probleme izazvala 'deregulacija'? Kako je moguće da u zemlji koja ima visoku zakonsku zaštitu radnika vlada uvjerenje da sumnjivo pohlepni poslodavci eksploatiraju radnike? Naposljetku, kako je moguće da se u javnosti najčešće čuje da je za gospodarske nevolje kriv neoliberalni kapitalizam, kada se na ovome dijelu zemaljske kugle liberalne ideje i kapitalizam jedva pronalaze u tankim tragovima?"

Smatram da je autor tog članka pogodio točno u srž. Problem nije u kapitalizmu, nit u Europi, problem je u našim glavama. Našim u smislu - nije nam niko izvana kriv, problemi su stvoreni iznutra. Problem je kaj mi i dalje imamo očekivanja kao i u socijalizmu. I kaj su nam to na početku i davali: socijalizam light! No umjesto prave demokracije imali smo i dalje diktaturu, isto kao i u socijalizmu. Diktaturu u kojoj se autoritet na položaju nije kontroliral:

"U zemljama nerazvijene demokracije kakva je Hrvatska, postoji kronični deficit dijaloga, kritike i rasprave. U pravilu se izbjegava nezavisna i redovita verifikacija položaja autoriteta, koja bi bila nešto više od puke forme. Autoriteti, osobito oni koji se u medijima prikazuju takvima, najčešće su ustoličeni prema političkim, rodijačkim ili istomišljeničkim kriterijima. Stoga mediji pod državnom ili nekom drugom kontrolom promiču misaonu oksidaciju."

Pravi problem nije u kapitalizmu, on kao takav postoji već jako dugo u jako puno država, pravi problem je
"... u rasipnoj i neefikasnoj državi, neučinkovitoj administraciji, privilegiranim položajima, nepotizmu s blagoslovom autoriteta, zajamčenim i predobrim plaćama za pruženu količinu rada, inovativnosti i odgovornosti, a sve to financirano iz previsokih poreza i mnoštva neporeznih nameta, među kojima je nakaradna RTV pristojba tek jedna od nekoliko stotina stavki."

Ovo je članak koji se svakako isplati pročitati.

[Sledgehammer]

Plitka retorika usmjeravanja razmišljanja samo na jedan aspekt, dok se o drugima šuti...

[@Franjo@]

problem lezi u revoluciji druga tita ..

i danas , nakon 20 let, duh tog zlocinca  leti u zraku... i to debelo, smrdi vise nego enver hodjja u albaniji

u hr. skolstvu 95 % sto izadje iz tog sustava nemre ni burza upotrebiti..i sad , kak dalje i kud sa tim srotom.ni pilane  , ni zastitari nemreju to progutati.

imat cemo primjer sutra na izborima.rezutati izbora bit su upravo povise navedenog...bandic, kerum..ovo lokalno u tom okviru, lijevo ili desno isti kurac.


izgovor na privatizacu je zabijanje glave u pijesak...da su te privatizirane firme bile za kaj, to bi netko kupil izvana.

[Sledgehammer]

U privatnom sektoru ispadaju male plaće jer država ne čini ništa da se zakoni poštuju, privatnici izrabljuju radnike, ucjenjuju ih i iživljavaju se, ne plaćaju radnicima male plaće jer nemaju - nego zato jer ih iskorištavaju preko svake mjere i trpaju dobit u svoj džep, najčešće čistim ucjenama (ako ti se ne sviđa, ima kome se sviđa...), a loši zakoni i nedostatak nadzora i strogoće doprinose da šuftovi koji zarađuju milijune drže radnike na minimalcima jer im to zakon dozvoljava, kradu i ucjenjuju svoje radnike i očito im nitko ništa ne može, bolje rečeno neće napraviti...

No linija manjeg otpora kod naših zaposlenih u privatluku govori da bi svima trebalo biti loše, onda bi se oni osjećali dobro i svima bi bilo super, jer se potpiruje cijelo vrijeme klima da ako državnim službenicima bude loše - odmah će ovim radnicima kod privatnika biti super (prikazuje se kao da bi taj novac od plaća državnih službenika odmah bio pretočen u plaće radnika kod privatnika, iako u tome nema ni teoretske logike), što je nonsens i primjer gluposti na hrvatski način, u skladu sa onim starim jalom "nek meni krepa jedna krava - ako će susjedu krepati dvije"...

Tako se šljakeri iz privatluka hrane besmislicama, umjesto da se svi borimo da njima i svima bude dobro i da se poštuje zakon, oni se bore da svima bude loše, dok prema svom poslodavcu nemaju muda uperiti niti kritiku niti oštar pogled, kamoli mu nešto reći dok im plaća kasni jer si je "gazda" kupio novi Mercedes, pa "treba imati razumijevanja"... lijek za to "razumijevanje" bi valjda bilo sniženje plaće drugima... najbolje da nitko nema (osim štovanih "gazdi") - tada bi valjda ti radnici "imali" novca za svoju djecu i za sebe...

http://www.jutarnji.hr/jutarnji-otkriva-dramatican-jaz-izmedu-radnika-u-drzavnom-i-privatnom-sektoru--/1106008/

[koko-vg]

Deset obitelji dnevno ostaje bez doma: Do 2020. godine 90 posto Hrvata ostat će bez svega!

Sve veći vanjski dug država naplaćuje sve većim većim porezima, novim porezima i inflacijskim porezima, to jest poskupljenjima. To je spirala smrti kojoj je nemoguće uteći. I kad nam otmu svu imovinu, država može zatvoriti banke kao u Cipru, te građanima oteti i njihove štedne uloge – predviđa Dinko Bartulović iz pokreta Zajedno.

Mnogi mediji jučer su objavili da je u Hrvatskoj pred bankrotom čak 15 tisuća građana, odnosno da čak deset obitelji dnevno ostaje bez svog doma. Hladno su još konstatirali da je broj ovrha nad nekretninama u vrlo kratko vrijeme porasao za čak 500 posto!

Kako te doslovce apokaliptične brojke na terenu vide i osjete članovi nevladine udruge ‘Živi zid’, koji su svojim tijelima često u zadnje vrijeme spašavali mnoge očajne obitelji od deložacija, upitali smo Ivana Pernara, jednog od osnivača ‘Živog zida’ i predsjednika stranke Savez za promjene.

Pernar: Zbog eksplozije deložacija ne stižemo pomoći svima!

- Doista se u zadnje vrijeme dogodila prava eksplozija deložacija, zbog čega ne uspijevamo pomoći svima koji nam se obraćaju. Javlja nam se toliko ljudi, da bi trebali trčati na dvije deložacije dnevno. No, svima ne možemo i ne stignemo pomoći. Prva slijedeća nepravedna, odnosno posve kriminalana deložacija koju ćemo pokušati spriječiti, je nad Miljenkom Pandakovićem iz Držićeve 68 B, a deložacija bi se trebala održati u nedjelju 5. svibnja – kaže Ivan Pernar, predsjednik Saveza za promjene i aktivist Živog zida, kojega je policija uhitila nakon nedavnog neuspjelog pokušaja deložacije zagrebačke obitelji Frlan (kasnije su obitelj deložirali potajno, ne najavivši im datum deložacije?!).

Ovaj užasavajuće uzlazni trend broja ovrha i prisilnih deložacija podsjetio nas je na mračne prognoze Dinka Bartulovića, čelnika ekonomskog pokreta Zajedno, koji je u intervjuu objavljenom na ovom portalu u prosincu prošle godine u tekstu pod naslovom ‘Znamo da ‘elite’ 2013. kreću u preuzimanje sve imovine hrvatskog stanovništva’ kazao da će u periodu od 2013. do 2019. 'elita' za male novce preuzeti svu imovinu hrvatskih građana. Pojasnio je da ih na to upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

Događaji koji su nakon toga uslijedili, Bartulovićeva su mračna predviđanja posve potvrdili.

Bartulović: Narodna banka novac kreira 15 puta skuplje nego do 1994. godine

- Predvidjeli smo da će do 2020. godine 90 posto ljudi u Hrvatskoj ostati bez krova nad glavom, odnosno bez sve svoje imovine, a ta predviđanja se, nažalost, posve ostvaruju. Dogodit će se to zato jer država sve veći vanjski dug naplaćuje sve većim poreznim opterećenjima, odnosno većim porezima, novim porezima i inflacijskim porezima, to jest poskupljenjima. To je spirala smrti koja nema kraja i kojoj je, u ovakvim okolnostima, nemoguće uteći. I kad nam otmu svu imovinu, država može zatvoriti banke kao u Cipru, te građanima oteti i njihove štedne uloge! Ovaj crni scenarij moguće je spriječiti jedino poništenjem cjelokupne kriminalne pretvorbe i privatizacije te deblokadom Hrvatske narodne banke. Jer ta navodno 'narodna' banka nakon blokade 1994. godine kreira novac 15 do 20 puta skuplje nego dotad, zbog čega narod i ostaje bez svog svojeg profita. Hrvatska narodna banka to čini po istom modelu, odnosno zakonu, kojeg je prva uvela nacistička Njemačka 1932. godine. Jer kad Linić izdaje obveznice Republike Hrvatske i tako se zadužuje u inozemstvu, on u stvari zalaže budući rad hrvatskog naroda! Rejting agencije, međutim, ocjenjuju da je taj budući rad u stvari smeće. To znači da se iz dužničkog ropstva nećemo izvući bez totalne rasprodaje sve državne, ali i privatne imovine – pojašnjava Dinko Bartulović, ekonomist, dopredsjednik te osnivač ekonomskog pokreta Zajedno, koji potom nudi i moguće rješenje problema.

Moguće rješenje je poništenje pretvorbe i deblokada HNB-a

- Jedino moguće rješenje je da narod preglasa sve vlade od 1990. do danas, jer su sve vlade vodile istu politiku rasprodaje hrvatskih dobara i beskonačnog zaduživanja zemlje. Sada tako prodaju Croatia osiguranje, Hrvatsku poštansku banku, Croatia airlines i druge tvrke koje je država nelegalnom pretvorbom otela od naroda. Revizija pretvorbe i privatizacije koju je provela Šima Krasić je pokazala da su tvrke i banke privatizirane sa svega dva posto potrebnog novca, odnosno s 20.000 kuna plaćano je nešto što vrijedi 1,5 milijuna kuna (1.500 000 kuna tržišne vrijednosti procijenjeno je na 1.000 000 kuna vrijednosti, a prodavano je za 20.000 kuna vrijednosti)! Nakon te pljačke narodne imovine, svega 260 obitelji danas posjeduje 40 milijuna eura gotovine i oni će tim novcem kupovati stanove iz kojih se deložiraju osiromašeni građani. Kupit će ih kad im padne cijena, te se tako i dodatno obogatiti. Sve to smišljena je akcija kako bi Hrvati ostali bez svega i kako bi bili prisiljeni u budućnosti raditi samo za najamnine, a stanove će im iznajmljivati upravo ovi koji su ih i opljačkali – pojašnjava Bartulović, te dodaje da Slavko Linić Republiku Hrvatsku trenutno u inozemstvu zadužuje uz 6 posto kamate, a to zaduženje troši samo za otplatu dijela kamata na dug, dok dospjeća duga oročava do kraja svog mandata, po nepoznatoj kamati.

'Porez na nekretnine sve građane će doslovce poubijati!'

- Hrvatska ne može otplaćivati čak ni kamate na dug, a o glavnici da i ne govorimo. Linić zato stalno traži reprogram duga, što znači da mi svakim danom srljamo sve dublje u bezdan. Zato se i uvode novi porezi, zato se povećavaju postojeći porezi, zato se uvodi porez na nekretnine koji će doslovce sve građane poubijati. Zato, uostalom, poskupljuje plin, struja, voda, javni prijevoz i sve ostalo. Ta poskupljenja nisu ništa drugo do inflacijski porez, koji se također uvodi zbog sve većeg vanjskog duga, te zbog potrebe države da plati dio kamata na dug. A budući da je taj dug sve veći i pritisak na građane strahovito brzo raste – pojašnjava dopredsjednik pokreta Zajedno, koji na kraju ističe da se cijela ta smrtonosna klopka može spriječiti u Saboru, gdje je s dvije trećine glasova zastupnika moguće poništiti kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, te deblokirati Hrvatsku narodnu banku, koja potom bez kamata može kreditirati hrvatsko gospodarstvo i tako omogućiti oporavak zemlje.

Dinko Bartulović zamolio nas je na kraju da objavimo web adresu pokreta Zajedno, koji se zalaže za poništenje pretvorbe i privatizacije, te za deblokadu Hrvatske narodne banke.

>>> Znamo da 'elite' 2013. kreću u akciju preuzimanja sve imovine hrvatskog stanovništva!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/85487-deset-obitelji-dnevno-ostaje-bez-doma-do-2020-godine-90-posto-hrvata-ostat-ce-bez-svega.html

... toliko pesimističko i huškačko pisanje, kao i obično. 

[Muha]

Nezaposlenost raste, a mladi su zatrovani mržnjom

http://dalje.com/hr-hrvatska/the-economist-o-rh--nezaposlenost-raste-a-mladi-su-zatrovani-mrznjom/495419

[Mlačanin]

MILANOVIĆ O KUPARIMA NA VLADI Na taj projekt čekalo se 20 godina, zašto?

"Tek sada, 20 godina od oslobođenja, komercijaliziraju se objekti koji su nekad imali stotine i stotine kreveta. Nama su trebale dvije godine da to pokrenemo. To su pitanja koja djelomično daju odgovor na pitanja 'Zašto stagnacija?'. To su mrtvi kapitali države, ogromni kapitali. To tamo stoji 20 godina na cesti, blizu aerodroma. Možda se moglo i brže od ovoga što smo mi napravili, ne znam, ali nije trebali čekati 20 godina. I to nije jedini takav primjer u Hrvatskoj. Brijuni su sljedeći", najavio je Milanović.
--------------------------
Dobro da premijer sebi i svojima u vladi postavi barem nekakvo pitanje, vjerujem - uvjeren da neće dobiti nikakav odgovor od svojih ministara. Jer oni ne ministriraju. Oni sebi služe.
Svi oni zajedno rastaču ovu zemlju, planski , a ono kaj još valja treba uništiti. Sve se poduzima upravo na takav način. Svi ministri djeluju poput male djece koja su stalno zaigrana. Odluke  u zemlji donose osobe koje nisu nikako dorasle svojim dužnostima, a tako marljivo štite svoje satelite da je to već postalo sramota.
I kad sve unište do kraja lijepo će reći da smo im baš mi dali mandad za to!

[Mlačanin]

http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/moze-li-vlada-i-na-koji-nacin-spasiti-kreditni-rej/
Kamatar i beskućnik
Krediti bez jamaca, rješavamo minuse!Broj mobitela...Zašto Liniću nitko nije rekao za takve oglase po autobusnim stajalištima, banderama, izlozima zatvorenih obrta? Da čovjek zna za njih, sad bi imao izlaz iz situacije. Kratkoročno bi našao izlaz, dugoročno bi postao beskućnik.
Postoji li uopće razlika između lokalnih kamatara koji preko oglasa traže žrtve i međunarodnih bankara, investitora kojima žrtve dolaze same? U suštini ne postoji. I jedni i drugu prodaju novac zainteresiranim stranama, taj povrat osiguravaju hipotekama, založnim pravima i traže za povrat puno više novca nego li su ga dali.Ni jedni, ni drugi kamatari ne plaćaju porez na kamatarenje u Hrvatskoj, s tim da ovi naši, lokalni kamatari ipak dio svoje nelegalne (ali legitimne) zarade troše u Hrvatskoj, plaćaju barem PDV, troše gorivo pa plaćaju i trošarine.
Lokalni kamatari nemaju agencije koje procjenjuju kreditnu sposobnost stranaka pa to moraju činiti sami. Međunarodni kamatari pak imaju svoje agencije koje za njihov račun procjenjuju kreditnu sposobnost njihovih stranaka. Njihove stranke su države.Na svijetu ima preko 200 država od kojih najveći dio nije naročito bogat. Neke su obdarene prirodnim resursima pa za preživljavanje narod u njima ne mora biti naročito ni pametan, niti obrazovan, niti radišan. Blagostanje takvih država traje dok traje potražnja za njihovim resursima ili dok ih ne iscrpe. Neke druge države koje nemaju prirodnih resursa, moraju se oslanjati na pamet, radišnost, snalažljivost naroda. Najbogatije su one države koje imaju resurse (ili ih imaju pod kontrolom, što je isto)i obrazovan, radišan narod.One koje nemaju ništa od toga se spominju u kontekstu gladi, siromaštva, ispitivanja novih vrsta cjepiva.
U Republici Hrvatskoj suveren je narod koji bira svoju izvršnu vlast kako bi ona u ime i za račun naroda vodila brigu o zajedničkim interesima. Od završetka rata i konačnog  postajanja subjektom međunarodne politike, hrvatski narod je odlučio živjeti od rasprodaje imovine stjecane desetljećima prije; odlučio je deindustrijalizirati zemlju; odlučio je minimilizirati poljoprivredu;odlučio se za blagostanje, nerad, neznanje, lijenost i život na dug kojeg će otplaćivati i još nerođeni unuci. Da bi takve odluke proveo u djelo, narod je birao političke elite koje će taj posao odrađivati za njih. Ova zadnje birana politička elita ima nesreću da je došla na vlast u trenutku kad nema još puno toga za prodati, kad su i međunarodni kamatari pooštrili kriterije i to je otprilike to - zemlja lijenosti i neznanja na kraju svog jedinstvenog modela preživljavanja u modernom svijetu.
I sve gore izrečeno pada u vodu ako primijetimo kako u Hrvatskoj suveren nije narod kako to Ustav kaže, već kako je umjesto njega ulogu suverena u državi zakulisno preotela  politička oligarhija. Zapravo to i nije bilo teško. Skrojiš izborni zakon, zakon o financiranju političkih stranaka, nešto prešutiš. Prešutiš ono najbitnije.
Par riječi o tomu. Onomu tko nešto proizvodi, valuta kojom kupuje sve što mu treba jest njegov proizvod.Novac treba onima koji ne proizvode ništa. Državi recimo.No, država ima neke svima zajedničke službe koje moraju funkcionirati pa suverene države uvode novac, svoju valutu koju tiska sama. Kako bi narod prislilila da mijenja svoje proizvode za isključivo državni novac, država uvodi poreze plative samo u tom bezvrijednom papiru koji se službeno zove novac. Putem poreza im tako uzima dio novostvorenih vrijednosti. Inače državi novac ne treba,može ga natiskati sama. Dok s jedne strane tiska novac, s druge ga porezima uništava.
Situacija se drastično mijenja kad država odluči odustati od tiskanja novca i to prepusti (stranim privatnim) bankama.Od onog koji kontrolira, usmjerava novac, država postaje tek bankarska mušterija. Doduše, ne baš obična mušterija. Povlaštena utoliko što svojim represivnim aparatom garantira povrat kredita bankama. Putem svog poreznog sustava država više ne financira javne potrebe, već skuplja od građana novac za kamate na kredite koje je država uzela od banaka, pritom građani plaćaju i kamate i kamatare. Davanjem prava na kreaciju novca privatnim bankama, država je usput dala bankama i pravo na vođenje gospodarske politike. Odnosno - dala lisicama da čuvaju kokoši.
Signal kojeg su rejting agencije poslale svima glasi: kokošiju više nema.
I toga ćemo svi postati svjesni:da tuđu valutu za kupovinu tuđe robe (svega onoga što nam je nužno,a ne proizvodimo sami) možemo dobiti samo prodajom svoje robe. Ako nemamo svoje robe, onda ništa - nema ni tuđe.A to znači da se trebamo odreći tuđe govedine, tuđe salate,tuđeg voća (15 milijuna kuna dnevno uvozimo hrane, na dug) i konačno početi nešto raditi.
Da bi to politička oligarhija mogla, mora imati novac kojim će financirati reindustrijalizaciju zemlje.Već znamo kako državi koja je suverena problem nije novac, ali jest bankarska kreditna multiplikacija i garancija svakomu da u svako doba dana i noći profit zarađen u Hrvatskoj može pretvoriti u devize, stranu valutu.Dakle, ukidanje valutne klauzule, dizanje obavezne stope bankarske rezerve, primarna emisija novca i slijediti svoju strategiju.
Nije prevelik problem. Samo ga treba riješiti.Konačno rješenje je svakako nekreditni novac, no dotad, dok se ne pojavi dovoljno jaka politička opcija koja bi uvela nekreditni novac, neka druga, dovoljno svjesna činjenice da smo svi bankarski najamni radnici, bi mogla sitnim korekcijama smanjiti brzinu zaduživanja kako bismo došli do kakvog takvog predaha.


Kamo nas sve to vodi? Bogate li se političari na naš račun?
Previše pitanja, a odgovornih nigdje.....

[Sledgehammer]

Iza tih oglasa po banderama stoje uglavnom normalne novčarske institucije (čitaj: banke i osiguravajuća društva) koja na taj način, izbjegavajući pravila koja su sami potencirali i uveli, plasiraju novac krajnjim korisnicima, jer im lova na paletama u podrumu nema vrijednost, to je mrtvi kapital.

U tome se ogleda dvoličnost tog cijelog sustava, Linjos zna za njih - ali mu isti donose dobru lovu kroz porez i takse, pa šuti, ti krediti se ionako brzo provuku kroz papire i postanu legalni kod istih faca koje bi te legalno otkantale kao kreditno nesposobnog...

Probaj nazvati neke od tih likova pa ćeš brzo vidjeti da će te uputiti u neki normalan ured npr. Allianz osiguranja gdje će ti "gospođa X" srediti papire, provjeriti HROK koji joj ionako nije bitan, bitna je samo kamata na kamatu, jebeš uvjete kada se čovjeka guli....

[Mlačanin]

Nije istina ,kako se navodi u članku, da ova vlast više nema kaj prodati. Ima i te kako, ali skriva kao zmija noge. Imamo Bogom danu sreću da se nalazimo tu, gdje jesmo, na izvoru prirodnih resursa koji život znače. Voda!!
Uz to, sada se "stidljivo" govori o nafti i plinu u Jadranu, valjda se više istina ne može zamagljivati.
Nekako mi postaje jasno  od kuda hrabrost ovim našim mudrim glavarima hrabrost u rastrošnosti i gomilanju zaduživanja zemlje i namjerno uništene privrede i poljoprivrede.
Namjerno nas zadužuju , a račun vjerojatno već znaju. Ili se možda varam? Nekako ne vjerujem da su svi neznalice, slabo čuju, ne vide


Zarazna bolest širi se Evropom!!!?

[kuntakinte]

Voda!!
Uz to, sada se "stidljivo" govori o nafti i plinu u Jadranu, valjda se više istina ne može zamagljivati.

Sad znamo zašto su nas uvukli u EU: Da je masonski sluga Sanader proglasio Gospodarski pojas, znalo bi se kakvo bogatstvo krije Jadran
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/112459-sad-znamo-zasto-su-nas-uvukli-u-eu-da-je-masonski-sluga-sanader-proglasio-gospodarski-pojas-znalo-bi-se-kakvo-bogatstvo-krije-jadran.html

Hoće li Hrvatska profitirati od eksploatacije nafte iz Jadrana?
 U JADRANU ima više nafte i plina nego što je zaključeno posljednjim istraživanjima prije 20 godina, objavila je ovaj tjedan norveška tvrtka Spectrum nakon višemjesečnih istraživanja.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hoce-li-hrvatska-profitirati-od-eksploatacije-nafte-iz-jadrana/723912.aspx

"mala norveška"
Naftu i plin u Jadranu prvi snimili Francuzi i Nijemci
...A zapravo, još prije četiri i pol godine “Slobodna Dalmacija” je pisala o otkriću Nediljka Pušića, sistematičnog splitskog pravnika, umirovljenog časnika HV-a, koji je dugotrajnom, minucioznom istragom došao do relevantne dokumentacije svjetskih institucija i stručnjaka koja svjedoči o ogromnim količinama nafte i plina u sjevernom dijelu Jadrana.
...Na geološkoj karti Europe, gdje su ucrtana sva naftna i plinska polja, te geološke provincije, navodi se provincija Po Basin 4060, koja prestaje kod rta Savudrije, a istočno i sjeveroistočno od njega nema naznačenih nalazišta ni nafte ni plina.
...Do tih podataka svojedobno je posebnim diplomatskim kanalima uspio doći i slovenski diplomat Dimitrije Rupel, koji je bio veleposlanik u SAD-u, i upravo zbog saznanja do kojih je došao temeljem spomenutih dokumenata, kako neki ocjenjuju, nastali su problemi oko Piranskog zaljeva.
 Danas se nalazi “Spectruma” plasiraju dešperatnoj javnosti kao blagotvorni terapijski lijek protiv sve većeg siromaštva naroda, obećanjima o “maloj Norveškoj”, a ne spominje se da su podmorje Jadrana prije “Spectruma”, koji je taj posao odradio u 2D tehnici, obavili i Francuzi 2005. i Nijemci 2006.- 2008., i to u obje tehnike - 2D i 3D! Jadran je, dakle, pregledavan dosad više puta, no zašto se uporno mistificira njegovo bogatstvo to doista nije jasno. Ali potiče spekulacije...
http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/233930/Default.aspx

-

03.10.2009.
SENZACIONALNO! "SLOBODNA" OTKRIVA NAJČUVANIJU SLOVENSKU TAJNU Uz obalu Istre milijarda barela nafte i milijarde kubika plina
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/72754/Default.aspx

Tajna je razotkrivena: Slovenci Piranski zaljev žele zbog nafte i plina, a ne otvorenog mora?!
3.10.2009.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/tajna-je-razotkrivena-slovenci-piranski-zaljev-zele-zbog-nafte-i-plina-a-ne-otvorenog-mora/453462.aspx

Sjeverni Jadran ne leži na plinu i nafti
08.10.2009
"Bomba" o bogatim nalazištima plina i nafte uz zapadnu obalu Istre, zbog koje se navodno Slovenija tako žestoko spori s Hrvatskom oko izlaza na otvoreno more, po svemu sudeći nema pravog uporišta. Josip Friščić iz Hrvatske stručne udruge za plin nam je, komentirajući tvrdnje umirovljenog časnika Hrvatske vojske Nediljka Pušića, rekao da je cijeli Jadran već više-manje pretražen. Do sada su u sjevernom Jadranu pronađene zalihe plina pred južnim dijelom Istre. Nafta je pak pronađena kod Visa, ali je riječ o manjim nepokretnim zalihama, koje nisu pogodne za komercijalnu eksploataciju.
...Po njemu, Inini stručnjaci su upoznati s podacima iz studije američke geološke službe, na koju se, uz ostalo, poziva Pušić. U Ini napominju da bi značajne rezerve ugljikovodika, na koje, navodeći različite izvore, upozorava Pušić, podrazumijevale postojanje velikih geoloških struktura u podmorju sjeverozapadne Hrvatske. Istražnim aktivnostima Ine u proteklih 30-ak godina, međutim, nisu evidentirane takve strukture. U podmorju zapadne Istre izbušeno je nekoliko dubokih istražnih bušotina kojima, nažalost, nisu utvrđene veće akumulacije ugljikovodika.
http://www.glasistre.hr/vijesti/arhiva/sjeverni-jadran-ne-lezi-na-plinu-i-nafti-117504

Hm. Jel je ima il je nema..?
Mala Švicarska, Mala Norveška il Mala Sutra?

[kum]

Kak se ono veli-ak se poglene istini v oči onda od sega toga bu samo Malo Sutra-

[kuntakinte]

Ekonomija
Analiza: Mogu li porezi financirati javnu potrošnju i kako nastaje javni dug
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-mogu-li-porezi-financirati-javnu-potrosnju-i-kako-nastaje-javni-dug/

A, bome je...

[Sledgehammer]

http://www.jutarnji.hr/cijela-istina-o-porezima-u-hrvatskoj/1220809/

MRAČNA STRANA POREZNOG SUSTAVA Otkrivamo kako porezi ubijaju hrvatske poduzetnike:

Najnovija analiza Instituta javnih financija otkriva da Hrvatska ima ekstremno visoki trošak ubiranja poreza. Osim toga, upozoravaju, porezi su preveliki, pa ih sve manje ljudi plaća, a čak i oni koji žele platiti odustanu kada se zapletu u kompliciranoj poreznoj birokraciji

Kada smo zbrojili koliko smo lani uplatili u državni i proračune lokalnih jedinica i državnih institucija, ispalo je da smo im dali više od milijun eura. To je velik iznos za tvrtku od samo 160 zaposlenih, s godišnjim prihodima od oko osam milijuna eura.”

Takva i slična upozorenja među hrvatskim se poduzetncima često mogu čuti kada se od njih traži da ocijene hrvatski porezni sustav. Mnogi od njih najčešće ga ocjenjuju kao - porezni pakao. U ovom konkrentom slučaju, a radi se o tvrtki Lipik Glas, jednoj od hrvatskih tvrtki umreženoj u svjetski lanac automobilske industrije, takve su ocjene izostale. Ipak, njen generalni direktor Danijel Zadjelović bez zadrške upozorava da visoki porezi, ali i propisi koje često ni sami poreznici ne znaju protumačiti, ugrožavaju ne samo poslovanje njegove tvrtke, nego i gospodarstvo u cjelini.

- Takav porezni sustav za nas je veliki pritisak, pa investicije ili odgađamo, ili im pribjegavamo u posljednjem trenutku - kaže Zadjelović.

Parafiskalni nameti

Usporedbe poduzetnika kažu da oni nisu toliko nezadovoljni visinom poreza na dobit, čija je stopa 20 posto i, kao takva, konkurentna stopi istog poreza u okruženju. No, njihovo poslovanje guše drugi porezi, posebno PDV, čija je stopa od 25 posto među najvišima u Europi, kao i visoki doprinosi, koji otežavaju zapošljavanje. Poduzetnici su posebno nezadovoljni parafiskalnim nametima.

No, ništa im manji problem ne predstavlja ni česta izmjena poreznih propisa. Dodatno ih muče i nejasni propisi, koje često ni poreznici ne znaju objasniti.

- Mi često poslujemo s inozemstvom. Ali, kada smo od porezne tražili obajšnjenja o plaćanju poreza na uvezene alate, odgovor od nje ili nismo dobili, ili je on bio potpuno nejasan. Zapravo ste prepušteni sami sebi i idete u rizik jer morate obračunati porez, a niste sigurni jeste li to dobro napravili - žali se Zadjelović.

Slična upozorenja stižu i od poreznih stručnjaka. Tako, primjerice, poznati porezni stručnjak Vlado Brkanić ukazuje na preveliko birokratiziranje kojem su izvrgnuti poduzentici, ali i sami poreznici.

Komplicirane uplate

- Sustav se često mijenja, a sve se lomi preko leđa poduzetnika. Jedna od posljednjih poreznih perverzija je uvođenje izvješćivanja o dohocima, obrazac JOPPD, koji sadrži brojne podatke i ima vrlo kompliciran način popunjavanja. Porezna uprava, dakle, sada ima podatke o svim dohocima, no pitanje je u kojoj je to mjeri suzbilo izbjegavanje plaćanja poreza i doprinosa. S druge strane, bilo bi zanimljivo saznati za koliko je uvođenje tog obrasca povećalo troškove rada porezne administracije - napominje Brkanić.

Hrvatska je, tvrde stručnjaci, porezima visoko opterećena zemlja. Iako je udio poreza u hrvatskom bruto domaćem prozivodu (BDP) 2011. godine iznosio 32,9 posto, što je za 3,5 postotna boda manje od prosjeka EU, u kojoj je udio poreza dosezao 36,4 posto, Marina Kesner - Škreb s Instituta za javne financije (IJF) upozorava da nas usporedba sa sličnim zemljama svrstava na sam vrh ljestvice poreznog opterećenja. Tako je, recimo, indeks poreznog napora za razdoblje od 1994. do 2009. godine u Hrvatskoj iznosio 1,18, što je na razini prosjeka razvijenih zemalja.

- Hrvatski je indeks poreznog napora jednak prosjeku skupine razvijenih zemalja. U okviru zemalja u razvoju, sličan indeks poreznog napora kao Hrvatska imaju Mađarska i Slovenija, a u skupini razvijenih zemalja Australija, Grčka i Norveška. Ipak, bez obzira na sve, može se zaključiti da Hrvatska ubire više poreza nego što dopušta njezin porezni kapacitet - upozorila je nedavno Marina Kesner - Škreb u Newsletteru IJF-a po nazivom “Je li Hrvatska dosegla porezni maksimum?”. Autorica u spomenutom članku odmah daje i odgovor.

Česte izmjene poreza

- Porezni teret više ne bi trebalo više povećavati jer nama konkuretne zemlje mnogo niže oporezuju građane i poduzeća - zaključuje Kesner - Škreb. Taj zaključak ilustrira podacima po kojima je porezn opterećenje u drugim tranzicijskim članicama EU - dakle, u zemljama s kojima se možemo uspoređivati - manje od onog u Hrvatskoj.

Visoki porezi, česte izmjene poreznih propisa i njihovo često proizvoljno tumačenje jedan su od razloga, upozoravaju stručnjaci, raširene porezne evazije. Doduše, dio zasluga za nju, objašnjava Anto Bajo s IJF-a, snosi i raširena ‘kultura neplaćanja’ u hrvatskom društvu, no najveće zasluge ipak pripadaju visokom poreznom opterećenju.

- Imamo visoke poreze s obzirom na stupanj razvoja. Porezi su nam veliki zbog neracionalne državne potrošnje - napominje Bajo za Jutarnji, koji jedine mogućnosti smanjenja poreznog opterećenja vidi u smanjenju rashodne strane proračuna. To, međutim, podrazumijeva reforme, od kojih hrvatske vlade zaziru.

Zbog svega toga, dio stručnjaka, poput Stjepana Gadže i Irene Klemenčić, u novom broju Financijske teorije i prakse, časopisa IJF-a, zagovaraju da Hrvatska konačno razvije sustav kojim će spriječiti neplaćanje poreza. Sličan su sustav, uostalom, razvile i druge članice EU i tako osigurale bolje punjenje proračuna.

Nešto više preporuka oko boljeg prikupljanja poreza u istom su časopisu dali Mihaela Bronić i Vjekoslav Bratić s IJF-a, koji predlažu ukidanje pojedinih, manje značajnih poreza, ali i smanjenje troškova ubiranja poreza, koji su u Hrvatskoj među najvišima u EU. Naime, usporedba podataka o administrativnim troškovima prikupljanja poreza u Hrvatskoj i ostalim članicama EU pokazuje da oni u nas iznose 0,45 posto BDP-a, po čemu smo, ako zanemarimo Grčku, za koju nema podataka, rekorder na EU-ljestvici. Istodobno, prosječan trošak prikupljanja poreza u EU iznosi 0,23 posto BDP-a.

Trošak poreza

Ono što posebno zabrinjava je velik rast troškova ubiranja poreza. U razdoblju od 15 godina, od 1997. do 2012., oni su se više nego udvostručili, budući da su porasli s oko 700 milijuna na preko 1,4 milijardi kuna. Najveći dio troškova, oko dvije trećine njih, čini trošak osoblja, a posebno zabrinjava velik rast troškova usluga, koji sada čine gotovo četvrtinu svih administrativnih troškova prikupljanja poreza. Među njima, glavnivna otpada na troškove IT usluga, i to ne za nabavu novih uređaja i programa, nego za održavanje postojećih, ističu Bronić i Bratić u analizi.

No, unatoč takvim troškovima, hrvatsku bi se poreznu administraciju u proteklom razdoblju teško moglo ocijeniti kao učinkovitu. O tome, uostalom, dovoljno govore i podaci o ogromnim nenaplaćenim poreznim davanjima.