Pa i danas je Crkva za neke ONI, jer na kugli zemaljskoj ne žive samo katolici, za Boga miloga!
Svaka organizacija koja ljudima kroji ili usmjerava sudbinu, svaki program, škola ili politika, svaka zdravstvena organizacija, vjerska institucija ili korporacija je nekome ONI.
Takav imaginarni neprijatelj, bez kojeg ruku na srce nema današnjeg svijeta, je odličan izgovor za sve osobne neuspjehe, nezadovoljstva i nezainteresiranost.
Naprotiv oni ljudi koji znaju svoje mjesto pod suncem, koji znaju da nije sretan onaj tko puno ima nego kome malo treba, koji znaju kaj znači zaraditi kruh svoj u znoju lica svoga, koji se ne prepuštaju lako svakoj happy line prevari, investicijskim fondovima i baba Jagama koje obećavaju "leba bez motike", koji nedjeljom idu na misu jer to žele, vjeruju, osjećaju, jer su im tu vjeru preci ostavili u nasljeđe da je oni ostave svojoj djeci - e ti ljudi znaju što su u životu prave virjednosti i njih nebu zaglupila televizija i njima oni nebudu isprali mozak baš tak lako.
Istina, živimo u vrijeme kad lova može kupiti skoro sve, ali ima ljudi koji su sve to materjalno odbacili i otišli živjeti svoj život daleko od civilizacije, u brda, u šumu, pa im ONI tamo ne mogu ništa. I žive. Nisu ni gladni ni žedni ni nesretni. Dapače, čine mi se vrlo sretni (nedavno je baš bio dokumentarac o takvih nekoliko "čudaka" na Velebitu). Oni su birali za sebe slobodu umjesto ropstva (viš Sledge opet su mi puna usta slobodarstva) i imali su jaja to isfurati do kraja.
Ja nemam, jer me veseli nova krpa, hoću malo na netić tu i tamo, pa kakav dobar film pogledati, i malo bi kadicu sa pjenicom povremeno.
Robujem, jebiga. Krediti, auto, kuća, deca, pas! Ali ne okrivljavam NJIH za to, jer je to moj izbor. Ili se bar tješim da je